DISKURZIVNI PROGRAM

U sklopu projekta koji se bavi spomenikom Vojina Bakića Spomenik pobjede naroda Slavonije predviđen je diskurzivni program kojim će se aktualizirati i razmotriti pojedina pitanja i aspekti povezani sa stanjem i odnosom prema antifašističkim spomenicima danas. Sudionici i ciljana publika je znanstvena i stručna javnost, a cilj je doprinijeti razmjeni znanja i pokretanje diskusije.

Diskurzivni program zamišljen je kao jednodnevni događaj koji se sastoji od pet predavanja u trajanju od po 45 minuta, nakon kojih slijedi diskusija. Predavanja će se baviti s pet tema:
1. Povijesni revizionizam i tretman spomenika posvećenih Drugom svjetskom ratu – strukturno rušenje antifašističke baštine
2. Antifašistički spomenici izvan urbanih sredina i njihov okoliš – memorijalna prirodna baština i spomen područja 
3. Bottom-up inicijative – novi arhivi i borba za očuvanje antifašističke baštine
4. Umjetnički značaj memorijalnih spomenika Vojina Bakića
5. Inovativni modeli prezentacije baštine – upisivanje novih slojeva i zadržavanje u sjećanju umjetničkim putem

Po završetku najavljenih predavanja, predviđena je moderirana diskusija na temu pozicije antifašističke baštine danas, mogućim strategijama njezina očuvanja te ulozi studija sjećanja za šire društveno polje.
Program je otvoren za javnost, a predavanja će biti na engleskom i hrvatskom jeziku.

Mjesto: Galerija 21, Preradovićeva 21, Zagreb
Datum: srijeda, 11. listopada 2023.
 

Raspored predavanja
 
10:30 SANDRA KRIŽIĆ ROBAN: Sudjelovati u događaju kojemu nismo svjedočili

11:30 TIHANA PUPOVAC: Online arhivi i bottom-up prakse memorijalizacije

PAUZA ZA KAVU 12:30 – 14:00

14:00 NATAŠA IVANČEVIĆ: Snaga umjetničke kreacije i kiparske sinteze na primjeru dva spomenika Vojina Bakića

15:00 LANA LOVRENČIĆ: Spomen-područja – memorijalizacija, prostorno planiranje i zaštita prirode

16:00 MISCHA GABOWITSCH: Ruski napad na Ukrajinu i njegove posljedice na sovjetske ratne spomenike (predavanje je na engleskom jeziku)

17:00 – 18:30 ZAVRŠNA DISKUSIJA

Sudionici: Mischa Gabowitsch, Nataša Ivančević, Tihana Pupovac, Sandra Križić Roban, Davorka Perić, Sandro Đukić.
Moderatorica: Lana Lovrenčić

Napomena: Nažalost, najavljeno predavanje Mische Gabowitscha otkazuje se zbog bolesti predavača.

________________________________

LANA LOVRENČIĆ
Spomen-područja – memorijalizacija, prostorno planiranje i zaštita prirode

U okviru teme podizanja antifašističkih spomenika izvan urbanih sredina i njihova okoliša, ovo predavanje bavit će se pitanjem memorijalne prirodne baštine i spomen područja. Obje kategorije godinama su bile pravno-formalni oblik zaštite, uređenja i memorijalizacije velikih prostornih poteza van urbanih središta, koji su bili od povijesnog značenja za narodnooslobodilačku borbu. Međutim, njihovo uređenje uključivalo je više dionika te su ona rezultat složenih procesa promišljanja kako memorijalizacije tako i korištenja i planiranja prirodnih prostornih resursa. Cilj je bio ne samo markirati prostor podizanjem spomen-obilježja (u najširem mogućem smislu), već i očuvanje autentičnih objekata iz vremena Drugog svjetskog rata, prirode te razvoj infrastrukture i turizma. Ovo će predavanje na primjerima tri najveća spomen-područja na području Hrvatske, Petrove gore, Kalnika i Bijelih Potoka – Kamensko te izletišta na brežuljku Blažuj iznad sela Kamenska na kojemu je podignut Bakićev spomenik, prezentirati razvoj memorijalnog tipa, funkciju i društvenu ulogu kao i posljedice promjene zakonodavnog okvira i upravne reforme koje su uslijedile devedesetih.

Lana Lovrenčić diplomirala je povijest umjetnosti i filozofiju a zaposlena je na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Kao stručna suradnica sudjelovala je na više istraživačkih projekata: Unfinished Modernizations (2010. – 2012.), Spomenici u tranziciji. Rušenje spomenika NOB-e u Hrvatskoj (2011. – 2014.), Heroes We Love (2014. – 2017.), Forgotten Heritage – European Avant-Garde Art Online (2016. – 2018.), Not Yet Written Stories – Women Artists̕ Archives Online (2019. – 2021.). Jedna je od inicijatorica međunarodne suradničke platforme (Ne)Primjereni spomenici / (In)Appropriate Monuments (2014.) u okviru koje kao istraživačica i koordinatorica djeluje do početka 2017. godine. Od 2019. godina članica međunarodne radne grupe Post-Socialist and Comparative Memory Studies koja djeluje u okviru Memory Studies Association.
Autorica je ili koautorica više izložbi, među ostalima: Spomenici u tranziciji. Rušenje spomenika NOB-e u Hrvatskoj (2011.) i Putevima revolucije: memorijalni turizam u Jugoslaviji (2015.).
Suorganizirala je više međunarodnih konferencija, od kojih izdvaja Socialist Monuments and Modernism (2015.), Post-War Monuments in Post-Communist Europe (2017.) i Post-Socialist Memory in a Global Perspective: Postcolonialism, Post-Transition, Post-Trauma (2020.).



TIHANA PUPOVAC
Online arhivi i bottom-up prakse memorijalizacije

Tihana Pupovac, više od deset godina aktivna je na lokalnoj i regionalnoj nezavisnoj kulturnoj sceni. Od 2012. do 2016. koordinirala je regionalnu platformu Neprimjereni spomenici. Od 2019. do 2021. bila je koordinatorica kulturnog centra MaMa. Više od desetljeća kroz razne suradnje i projekte bavi se naslijeđem Jugoslavije, a najviše kroz istraživački angažman u sklopu platforme Neprimjereni spomenici. Bavi se teorijom i kritikom postsocijalizma. Zanimaju je feministička i psihoanalitička teorija. Radi u Kooperativi – regionalnoj platformi za kulturu.


NATAŠA IVANČEVIĆ
Snaga umjetničke kreacije i kiparske sinteze na primjeru dva spomenika Vojina Bakića

Vojin Bakić je na području Hrvatske realizirao dva monumentalna apstraktna spomenika – Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije u Kamenskoj (1958. – 1968.) i Spomenik na Petrovoj gori (1980.). Posvećena su komemoraciji žrtava NOB-a i slavljenju pobjede nad fašizmom. Predstavljaju dvije različite tipologije i funkcije u kontekstu Bakićeve spomeničke plastike. Kipar je redukcijom forme i snagom umjetničke kreacije nadišao sve postojeće akademizme prisutne do početaka 1950-ih i ostvario djela značajna za kiparstvo europskog modernizma. Prikazat ćemo genezu plastičkog rješenja, proces provedbe natječaja, razradu i izvedbu rješenja, te simboličku dimenziju materijala i forme oba spomenika.

Nataša Ivančević diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje završava poslijediplomski studij. Od 1995. radi u muzejskoj struci, a od 2010. u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu gdje je muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke skulpture. Uz veliki broj izložbi moderne i suvremene umjetnosti, autorica je velikih izložbenih projekata: retrospektiva Vojina Bakića Svjetlonosne forme (2013.), Ljubav i otpor Ivane Popović (2018.), Ratko Petrić, Baciti istinu u lice! (2021.) za koje je dobila strukovne nagrade za najbolje godišnje izložbe u Hrvatskoj. Završila je dvogodišnji National Arts Management Intensive: Croatia, DeVos Institute of Arts Management, University of Maryland (u organizaciji Ministarstva kulture RH) 2015. Kao stipendistica Francuskog ministarstva kulture 2018. pohađala je seminar „Courants du Monde“ – „Building public engagement“ u Parizu i Nantesu.    


SANDRA KRIŽIĆ ROBAN
Sudjelovati u događaju kojemu nismo svjedočili

U tradicionalno zasnovanom sustavu vrijednosti, postavom spomenika formira se mjesto gdje se susreću javna umjetnost i političko pamćenje te se reflektiraju društveno-povijesni i estetski diskursi. Padom Berlinskog zida te raspadom Jugoslavije, na raznim stranama svjedočimo do koje je mjere kultura – pa time i spomenik – ustvari potencijalno mjesto konflikta. Uz ostalo i zbog činjenice da postavom spomenika povijest dobiva određenu formu kojom se zaustavlja vrijeme, blokira napredak zaboravom i fiksira stanje stvari. Slijedom takvih razmišljanja, mnogi spomenici prepušteni su uništenju ili ih se premješta na nove, “prikladnije” lokacije, a s njima se postupa i na druge načine – privremenim umjetničkim zbivanjima kojima se njihova prijašnja, slavljenička i herojska uloga, važna u procesu podržavanja političke i nacionalne kohezije praćene svečanim službenim ceremonijama, dovodi u pitanje. 
Možemo li privremenim, “iscjeljujućim” i participativnim umjetničkim postupcima, u fokusu kojih je ljudsko tijelo kao medij socijalnog prostora, dosegnuti novu razinu značenja spomenika kao mjesta pamćenja, koje živi samo od svoje sposobnosti preobražaja, kroz neprekidno obnavljanje značenja? 

Sandra Križić Roban doktorirala je u području povijesti umjetnosti, a bavi se teorijom i kritikom, kustoskom praksom, nastavom i pisanjem. Radi na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu kao znanstvena savjetnica u trajnom zvanju. Teme istraživanja su joj suvremena umjetnost, povijest i teorija fotografije, poslijeratna arhitektura, problematika javnog prostora i alternativne strategije sjećanja. Jedna je od osnivačica Ureda za fotografiju. Objavila je više knjiga od kojih izdvajamo Na drugi pogled: pozicije suvremene hrvatske fotografije (2010.), Vlado Martek – Pripremanje za fotografiju (2018.) i Branko Balić (2022.). Izlagala je na međunarodnim konferencijama, priredila niz samostalnih i skupnih izložbi i objavila brojna poglavlja u knjigama, znanstvene i stručne radova, tekstove u katalozima, te kritike, prikaze i razgovore u domaćim i inozemnim tiskanim izdanjima.


MISCHA GABOWITSCH
Ruski napad na Ukrajinu i njegove posljedice na sovjetske ratne spomenike

Nakon završetka Drugog svjetskog rata spomenici vojnicima Crvene armije podignuti su u nekoliko desetaka zemalja, kako unutar tako i izvan bivšeg Sovjetskog Saveza. Uzastopni ikonoklastički valovi  nakon 1989. doveli su do uklanjanja mnogih socijalističkih skulptura, ali su ratni spomenici često bili pošteđeni, ponajviše zato što su podignuti ponad grobova. Ruska invazija na Ukrajinu dovela je do nove kampanje protiv sovjetskih ratnih spomenika: od veljače 2022. u pet europskih zemalja uklonjeni su takvi spomenici. Drugdje se nastavljaju rasprave. Djelomice je to odgovor Rusiji koja tvrdi da je jedina nasljednica baštine sovjetske pobjede u Drugom svjetskom ratu, kao i na rusku politiku prema spomenicima u okupiranim dijelovima Ukrajine. Ovo predavanje rezimira aktuelnu raspravu o sovjetskim ratnim spomenicima. Kao izlaz iz rasprava koje se fokusiraju samo na vanjsku političku poruku spomenika, predlaže se način decentriranja naše perspektive na spomenike obraćanjem pozornosti na njihove umjetničke, povijesne, materijalne i običajne vrijednosti.

Mischa Gabowitsch je stipendist Lise Meitner u Istraživačkom centru za povijest transformacija (RECET) Sveučilišta u Beču. Diplomirao je i magistrirao na Sveučilištu Oxford i doktorirao na Školi za napredne društvene studije (EHESS) u Parizu. Radio je na Sveučilištu Princeton i Einstein Forumu u Potsdamu u Njemačkoj. Njegov glavni znanstveni interes leži u području ratnih komemoracija i ratnih spomenika. Autor je i urednik sedam knjiga na raznim jezicima, uključujući, na engleskom, Protest in Putin’s Russia (2016.), Replicating Atonement: Foreign Models in the Comemoration of Atrocities (2017.) i nadolazeću knjigu Banners, Flames, and Concrete: War Memorials in Russian-Occupied Ukraine since February 2022 (u suautorstvu s Mikolom Homanjukom).